Orhideje Mravinjca II

Najbrojnije su Orchis pauciflora (slika ispod) – raste svugdje uz put, a danas sam ih primijetio da gusto pokrivaju  padine brda na Prčnju na cijelom potezu od Dubravice do Mravinjca:

Druga najčešća je Orchis tridentata :

Pa Orchis simia :

Pa Anacamptis morio :

A. pyramidalis je isto svugdje za vidjeti premda je danas nisam primijetio (ili nisam obado.) Ustvari nadao sam se da ću pronaći još koju vrstu osim ovih standardnih sedam te sam zaista prolutao svuda okolo. Himantoglossuma nema ovdje. Možda mu je prejužno ovdje, možda ne voli blizinu mora, ili mu smeta povišena koncentracija trikloramina u zraku od isparavanja klora iz onih bazena iz

Međutim ono što ćete primijetiti jest da se ne možete voditi logikom u traganju za orhidejama: osim O. pauciflore na koju se ovo opažanje ne odnosi, sve druge nećete pronaći negdje u ‘divljini’, mjestima na koja ljudska noga nije stupila-već isključivo tamo gdje su prolazili ljudi ili životinje. Možda je razlog tome što su ljudi i životinje nehotice prenosili sjemena koja su se nekad bila zakačila za njih? Eto na primjer O. bertolonii ovdje raste isključivo po sredini staze (!) I to samo na dva mjesta – negdje na Prčnju, te, čudno ali istinito: na kamenjaru na potezu između gomile i Liberana – ali je tamo nisam uspio slikati zbog vjetra. Inače nije uopće rijetka u brdima poviše Mravinjca s one gornje strane – može se naći posvuda. Ovo sada što govorim o njima se samo odnosi na Prčanj. Pa evo je, Ophrys bertolonii :

Najrijeđa ovdje, tj. u cijelom Mravinjcu je Ophrys scolopax ssp. cornuta. Ova četri metra kvadratna, lokaciju koju sam otkrio prošle godine, su njeno jedino stanište u Mravinjcu (barem koliko sam uspio opaziti):

Ispod: evo ga, cvijet se tek počinje otvarati..

Važno upozorenje:

Tek sam u prvim danima juna po prvi put u životu vidio kako izgleda prikaz ovih stranica na nekom drugom uređaju koji nije moj kompjuter (laptop). Malo sam se zgrozio kako drugi uređaj – u ovom slučaju smartphone, prikazuje boje. Uglavnom se to tiče boja cvijeća, a pogotovo orhidaja na ovoj stranici. Jedino su O. pauciflora i O. bertolonii vjerno prikazane. O. tridentata je nestvarno saturirana, a O. simia ne liči na ništa što možete vidjeti u stvarnosti, kao i O. scolopax i A. morio čije su boje presaturirane. Moram kazati da originalne fotografije (master in-camera jpegs) kao i transfer na web stranicu te prikaz istih na ekranu laptopa u potpunosti odgovara onome viđenim mojim očima. Dakle ako želite vjerodostojnost prikaza onda stranicu morate gledati isključivo na laptopu, sve drugo je čisto informativno. I ovo o prikazu boja se čini mi se isključivo odnosi na fotografije cvijeća. Zašto je to tako, ne znam. Nisam stručnjak u tim stvarima, mene je više brinulo u početku kako se prikazuju slova – zato sam uvijek u naslovima postova izbjegavao hrvatske znakove (ćčđšž), jer sam želio biti siguran da netko npr. na ribljoj pijaci u Surabaji kada otvori stranicu, ti znakovi neće biti renderirani u neke hijeroglife. Sada vidim da sam više trebao brinuti o vjernom prikazu boja. Ali zato bi trebalo imati nekoliko različitih kompjutera, tableta, smartphonea, a tko to može – tek sada sam uočio ovaj problem pa imajte to na umu.

 

U potrazi za…

Kao prvo zanimalo me ima li ovdje možda crnih udovica. Nažalost nisam ih pronašao. Samo ćete sresti mnoštvo ovih  A. angulatus i jedna druga vrsta koji ne razapinju mrežu već ispletu tunel u koji bolje da ne ulazite!

‘Tensile strength’ vlakna ovog pauka je nevjerovatan.

Agelena labyrinthica

Ustvari mislio sam poći do Fotnje, želio sam slikati gaovice koje plivaju u njoj u ovo doba. Zaista čudno da ih na jesen i zimi nema uopće za vidjeti. Prije nekoliko godina bio sam ih vidio (u velikom broju) u petom mjesecu ali mi nije bilo palo na pamet slikati ih, ne znam zašto. Međutim ipak nisam danas otišao. Za otići sada trebalo bi poći s nekim da hoda putem prije mene kao magnet za zmije. A opet, sjetio sam se kako izgleda spuštanje niz zarasle bijelograbe u kasno proljeće, pa probijanje kroz ‘mangrove’ prije lokve..ne, sam u ovo vrijeme mi se ne da ići. Prošetao sam opet po Prčnju iza Mravinjca da vidim što ima novo.

Aegilops neglecta :

Divlje svinje su bile dosta aktivne..

Briza maxima dozrijeva..

Gladiolus illyricus:

Nigella damascena:

Neka Stipa:

Ovo ispod je Aira caryophyllea

Tragopogon porrifolius (salsify; ‘vegetable oyster’):

Čak sam ga vidio da raste negdje gdje mu nije mjesto – u hladovini, uz Ceterach officinarum:

Ispod: Medicago orbicularis

Teucrium polium:

Kadulja:

Anagallis arvensis

A ovo su ako se ne varam, plodovi od Astragalus monspessulanus:

Predivni Prčanj:

One trešnje su dozrijele ali su izvan svakog dohvata ruke. Uspio sam se osladiti samo sa jednom!!

Pholidoptera dalmatica: (?)

Anacamptis pyramidalis:

I onda sam krenuo polagano natrag..

Sasvim slučajno skrenuo sam malo i počeo njuškati okolo, ne znam ni sam zašto..

Chi cerchi trova – tko traži nađe:

Ovo je Ophrys scolopax ssp. cornuta (syn. Ophrys rhodostephane) i ovo je jedini lokalitet u Mravinjcu gdje raste – barem, nigdje drugo ih nisam primijetio. Lijepo, do sada sam dakle otkrio sedam vrsta orhideja što rastu u Mravinjcu!

I na kraju mrtav umoran od vrućine sjeo sam da se malo odmorim prije spuštanja u Mravinjac:

Srećom u Mravinjcu su bili tako dobri da su premjestili onu klupu iz sunca u sjenu između dvije kuće, predivno:

Sjeo sam na klupu, smotao jaknu i stavio je ispod vrata i izvalio se, i onda…je jedna ptica sletjela na kabel poviše sa dva skakavca u kljunu. Pola sata je stajala gore, gledala me, privlačila pažnju na sebe, cvrkutala, sa skakavcima u kljunu. Skoro sam zadrijemao, prošlo je 45 minuta kad sam začuo bliže cvrkutanje: približila se i sletjela na stup na otprilike tri metra poviše mene, i činila ono kao što malim bebama činimo: peek-a-boo. E pa znam da se mačke vole pohvaliti ulovom, ali ptice?? Eto Mravinjac je i mjesto za proučavanje ponašanja ptica! Ne znam vrstu ptice. Simpatični doživljaj!