Orchids of Mravinjac

Tajne lokve Mravinjca

Jutros sam se uspeo poviše Dugaja:

Mislio sam da sam bio obišao sve lokve. Netočno. Koji bezobrazluk, nitko mi nije rekao za ovu lokvu? U katastru sam vidio da piše ‘Badovinja-lokva’.  Znači i tamo ima neka voda? Jutros sam otišao istražiti! Vratio sam se na Badovinju. Bio sam tu prije samo jednom prije dvije godine. Želio sam se vratiti, ustvari htio sam poći u posjetu jednom hrastu! Doći do onih ruševnih pojata te se iza njih popeti na Torak (tor, torak – sinonim za pojatu), koji se nalazi na vrhu brežuljka – jedan prostor omeđen u suhozidu, u sredini kojeg iz kamenja raste jedan veliki hrast. Pješačiti kilometrima za posjetiti hrast? Pa i stabla su živa bića, čak i njima je drago s vremena na vrijeme u svojoj usamljenosti družiti se kratko vrijeme sa drugom živom stvari. Želio sam vidjeti na koji način preživljava. Raste na vrhu golog kamenog brežuljka. Iz kojeg tla crpi hranjiva, vodu? Kada sam živio unutar zidina (starog grada) iz prozora u hodniku bio je pogled na jedno stablo (Ailanthus altissima) koje je raslo iz visokog zida u živom kamenu (kamen, mort), nije tu bilo nikakve zemlje. Uvijek bi u proljeće prolistalo i cijelo suho ljeto bilo bi bujno kao da raste u nekoj prašumi. Ali Quercus pubescens nije Ailanthus altissima. Jedino objašnjenje je da je korijenje ovog hrasta probilo put u podzemlje i pronašlo stalni izvor vode.

Ovo iznad je dolac koji se zove ‘za Guvno’ (iza guvna?) – nisam se spuštao na njega jer sam bio umoran, jer sam na dva koraka ispred sebe na puteljku naišao na poskoka (na nesreću bio je tako brz da nisam stigao izvaditi aparat i slikati ga!) Pošto mi je prošli put u Mravinjcu jedan čovjek bio pokazao da guvno ne mora uvijek biti popločano kamenim pločama, možda nekakvo ‘guvno’ postoji iza tog zida s druge strane? Ne znam.

Fritillaria messanensis ssp. neglecta

Helleborus multifidus :

Orchis pauciflora :

Inače Ophrys bertolonii tek cvjeta sredinom petog mjeseca, ponos Mravinjca.

Iznad: to je ta kao ‘prednja’ Badovinja..ono dole su te ruševne pojate, a iznad njih je to brdo sa tim hrastom, taj omeđeni dio se zove Torak. Iskreno kad sam se krenuo peti i provlačiti kroz gustiš prošla me volja (sve zaraslo i obraslo, grmlje dok prolazite ispušta po vama polen u količinama kao da okrenete vrećicu brašna naopačke i dobro je protresete..nisam od ljutnje imao volje ni pobliže pogledati o kojem se točno nasilniku radi. Juniperus oxycedrus?) htio sam odustati, ali da ne bude sve potpuno uzalud dao sam si nekako snage te na kraju se počeo pentrati uz te velike gromade (to su slobodno stojeće kamene gromade, kao da ih je netko iz zraka ispustio tu na hrpu). Koja gnjavaža, em morate paziti gdje ćete staviti ruke, noge, provjeriti da se kamen baš ne klima da ne odletim naglavačke, pa prije svega provjeriti da iza neke pukotine nema poskoka, ali sam se na kraju uspeo na vrh.

Ovo ispod je pogled sa vrha na Badovinju odakle sam došao (odakle sam se uspeo):

A ovo dole, opet s vrha brežuljka, sasvim desno je taj hrast a negdje u sredini dole je Badovinja – dolac i ta lokva, međutim to se sada ništa ne vidi jer su sva stabla prolistala. Treba doći zimi kada je preglednije.

Mislio sam da ću negdje ugledati kakvi puteljak, ali ne, prema dole opet samo ove opasne stijene. Da sam mlad i lud možda bi se išao spuštati, mislim, možda sam i mogao ali promislio sam ipak da to ne bi bilo najpametnije (sa mojim išijasom), da se negdje izvrnem ne bi me nitko nikad našao. Pa da i dođem do lokve, pa da budem preumoran penjati se natrag gore..i što onda?? Ako netko zna da ima kakvi zaobilazni put do Badovinje može me kontaktirati (mravinjacinfo@mail.com). Na povratku u selo starim putem kraj prve kuće je bio neki čovjek..mogu zamisliti što je mislio u sebi kad me iz daleka ugledao, tko ovo silazi tuda, tko je ovo?? Nažalost nije mi mogao pomoći. Bio je na Badovinji samo prije trideset godina, kaže da ako i ima puteva da je to sve zaraslo. Hm, što sam ja sada, barem što se tiče prakse, autoritet za Mravinjac? Koja oholost. Ma šalim se. Poslije u selu jedan moj poznanik me odveo do jedne starije žene koja više zna o svim ovim stvarima. Barem mi je potvrdila da na Badovinji postoji lokva! Rekla mi je da bi do nje možda lakše bilo doći iz pravca Riđice, ali ne vjerujem baš u to, ili u sebe, tu bi sigurno nastradao! Potvrdila mi je da je ono odma iza Jabukovog dola gdje se put račva, da se desno spušta na Zovi do, ali naravno kako sam joj rekao to je sve zaraslo i tko zna da li je prohodno. Predivna žena, rekla mi je toliko toga, eto i to na Trnovcu je bio nesretni slučaj, žena je imala neki teret na leđima, konop, sagnula se u lokvu napiti se vode ali joj je nešto iz košare palo na glavu i povuklo je na dno. Puno smo pričali o svemu, ma draga žena, i na kraju mi je nešto rekla…da moram hitno učiniti…da se moram oženiti, da nisam star, da još ima vremena, da nevalja dočekati starost sam! Znam, nedavno kad sam bio ukočen od išijasa nije mi imao tko ni skuhati čaj!