Orchids of Mravinjac

Grobovi Švaba

Evo upravo sam se spustio sa Badovinje, zakoračio nogom na cestu i nastavio ravno naprijed, prošao Vodopijinu njivu te se spustio do grobova! Zvuči jednostavno ali samo zato što mi je prošli put kada sam bio u Mravinjcu jedan čovjek rekao gdje se ti grobovi točno nalaze. ‘Kruške’ su širok pojam da bih te grobove pronašao sam. Pa čak i kada sam saznao gdje se nalaze, pogledajte tu sliku gore, taj kamenjar: mislite da je jednostavno bilo što pronaći na takvom terenu?

Lijevo: Vodopijina njiva; desno: grobovi Švaba

Srećom (za vlasnika) trešnje dozrijevaju kada je već tako prevruće da ne dolazim tu..inače bi ubrao jednu ili barem dvije! (Ali niko se ne bi ljutio zbog jedne ili dvije..uostalom ima grana što prelaze na javnu cestu, uostalom više ptice pojedu?)

Ovo ispod je ruševina pojate na barama pokraj koje se (lijevo od nje) nalaze ti grobovi Švaba. Iskopati grob u ovakvom kamenjaru?? Ne, ovo je grob recimo to tako, Ilirskog tipa. Najvjerovatnije plitki zidić u suhozidu, tijela, pokriveno daskama te onda naslagana kamenja preko svega – jedini način za pokopati nekoga u ovom kamenjaru.

Grob(ovi):

Koliko sam uspio saznati to je bila kao neka patrola na tom starom putu za Hercegovinu pa su pali u zasjedu. Izgleda da su molili za živote (koja dvoličnost), pokazivali fotografije familije..ali kako u ratu obično biva, kako bi se reklo na engleskom, ‘they were given short shrift’ (po kratkom postupku.) Streljali su ih i tu pokopali, izgleda da tu ima sedam tijela. Još jedan podatak – izgleda da je početkom pedesetih godina tu došao jedan mladi Nijemac, tražio grob. Sreo je nekog pastira tu gore i pitao ga, ali sumnjam da su pastiri u to vrijeme bili fluentni u njemačkom ili engleskom. Ovo je sve što sam bio uspio saznati o ovome. Možda bi trebao opet malo gnjaviti gospara Iva, jer on bi jedini znao opširnije o takvim stvarima iz prošlosti.

Nema više ni Švaba ni drugih ljudi tu, ali život ide dalje, fritilarije podivljale, izlaze iz kamenjara, te nevjerovatni broj ovih orhideja (Orchis simia):

Ispod: Euphorbia spinosa

I S P R A V A K: Obratite pažnju što sam bio rekao pri kraju tih Švaba..da bi još možda trebao pitati gospara Iva o tome. I bio sam u pravu. Moja greška. Malo sam sramežljiv, malo mi bilo neugodno gnjaviti čovjeka, i tako se potpuno obrukao na kraju. Ali samo sam prenosio što su mi drugi kazivali (“Grobovi Švaba!”) Pošto je on zaista jedini autoritet za sve o Mravinjcu trebao sam se okuražiti i prvo provjeriti stvari kod njega, bez obzira bila mu to gnjavaža ili ne. Sasvim slučajno kao i prošlog ljeta kad mi je pomogao oko spomenika na Trnovcu, naišao sam na njega..da bi mi rekao da se ne radi o Nijemcima nego o Talijanima (!) Lijepo je kasnije praviti se pametan ali i meni je u početku bilo nešto sumnjivo, što bi Nijemci tražili gore u toj zabiti?? Sada izgleda da su ih bili ulovili tamo kod Liberana ali opet mi je čudno zašto su ih strijeljali gore gdje jesu. Tu ima hoda, zašto ne na mjestu gdje su ih našli? Ja idem od sebe, koja gnjavaža toliko hodati, čemu?? Ili nisam objektivan u tim stvarima jer sam lijenčina..zašto se nepotrebno naprezati?? Razgovarali smo samo vrlo kratko, ali nadam se ove zime da ću moći od njega zapisati točno kako je to bilo i kako se odigralo pa i prepraviti ovaj ‘post.’ Doduše sada još ne znam što učiniti – da li ga prepraviti ili sasvim izbrisati. Nije mi namjera prikazivati neku samilost prema tim talijanima..a to baš zato što sam nakon susreta sjetio se da negdje u bespućima podzemlja moje biblioteke imam jednu knjigu koju nikad nisam ni čitao, ni letimice. Radi se o knjizi Zemaljske Komisije Hrvatske…štampano u Šibeniku 1945 godine, naslova, Dokumenti o zločinima talijanskog okupatora. To je recimo, knjiga, koju metarskim štapom gurate od sebe, sigurno nije neko lako štivo. Ali eto sada sam je malo prolistao, i to je dovoljno da se uvjerite da nemorate imati neku grižnju savjesti prema tim talijanima. Premda ima ona izreka ‘svaki život je svet,’ ili kao što bi Poirot rekao, ‘I do not approve of murder.’ Nedavno sam gledao onaj film sa Sophiom Loren, Una giornata particolare – tu je baš lijepo prikazano kako je ustvari cijeli narod bio zaluđen tom ideologijom, ali čak i u ratu pa i ako ste prisiljeni na nešto, ipak je to liberum arbitrium (imate slobodni izbor) i ono što činite nema opravdanja. Eto na primjer na toj slici dolje, da li bi mogli nešto tako učiniti?

‘Da, i još gore stvari!’ bi bio možda odgovor mnogih..takva je eto ljudska narav kroz stoljeća. Upravo zbog toga kada su lika (George Taylor) kojeg je glumio Charlton Heston  u Planeti Majmuna pitali zašto se prijavio na putovanje svemirskim brodom do druge zvijezde, odgovorio da je to zbog toga jer vjeruje da negdje gore, u svemiru, naprosto mora postojati netko bolji od čovjeka, jednostavno mora.  Oh, kako sam došao od Švaba do Planete Majmuna?? Na jesen se moram vratiti gore, na nekom zidu su izgleda još vidljivi tragovi od metaka, premda pretpostavljam da je vapnenac oksidirao i da neće baš biti lako pronaći to mjesto, ali pokušat ću.

Vratio sam se ovdje i jedini mogući zid za tu svrhu je ovaj ovdje ali najvjerovatnije sa donje strane kuda nisam išao:

Rečeno mi je da je zid na nekom terenu Vodopije. Nisam odavde pa ne znam koji teren je čiji, za Vodopiju jedino znam da je njegov Ružnjevi do poviše, ali tamo nema nikakvog zida i malo je predaleko. Kada otpadne lišće morat ću se vratiti opet. Međutim kako mi je čudno da su ih vukli od Liberana do ovdje za ubiti isto tako mi je čudno da bi ih bili ubili negdje jako dalje od mjesta na kojem su ih pokopali. Ili je to izmišljotina i tu nema nikakvih Talijana/Švaba i nitko nije bio ubijen? U svakom slučaju moram se opet vratiti i rasvijetliti ovo!

Danas (16.03.2019) došao sam od kraja Rogatog dola tamo iza Semina ovdje do Krušaka i ako nisam totalno u krivu ovo bi trebala biti ta Vodopijina pojata. ‘Zid’ ne znam koji je ni gdje je, ništa posebno nisam primijetio, može biti da to baš i nije to mjesto. Ali došavši tu ispustio sam dušu, bio sam tako izmoren..ovaj zid, onaj zid, zar je to tako važno? Tu negdje u svakom slučaju. Od umora bio bi se stropoštao uz bilo koji zid ovdje ali nije bilo nikoga da mi prikrati muke. Nema ljudske duše, samo tragovi svinja…

Ja sam učinio najviše što sam mogao, barem sam slikovno obradio ovu priču, a za pravu istinu obratite se ljudima ovdje. U svakom slučaju većina tvrdi da se radilo o Švabama a ne o Talijanima, kao da su ih (partizani) upotrijebili da im prenesu neku hranu do tu a onda ih se riješili. A tako je to, u ratu vam je glava u torbi.